Živim na otoku dugom 3.700m, škoju koji od davnina vabi kišu i živi od mora i škrte zemlje, masline i njezina ulja. Kako sam generacija koja je okusila život u pravom smislu riječi, od rock'n'rolla do rata došlo je vrijeme da se smirim i posvetim sebi i svome miru.

Srijeda, popodne, pada kiša, koji apsurd, prošlu sezonu suša je trajala 8 mjeseci, svi smo gledali u nebo, navečer prognoze Vakule i ekipe, a pod borom u mjestu slagali smo teorije o nabavci desalinizatora i trenutka kada će na moj škoj Ravu, u Malu Ravu, mjesto napućeno s 30-tak duša zimi, kada večina mladih odlazi u Zadar, udaljen 2 i pol sata riječnim m/b Lara naše Jadrolinije, brodom kojim osim posade i stalnih putnika za Iž i Ravu za malo jačeg juga zaziru svi slučajno ukrcani putnici.